Sano tehnologija siliranja trava

Siliranje je oblik konzerviranja biljaka bez prisutnosti kisika uz pomoć bakterija koje stvaraju mliječnu  kiselinu. Iz ove jednostavne definicije siliranja proizlaze i faktori potrebni da se napravi i kvalitetna travna  silaža. Sve počinje proizvodnjom kvalitetne biljke koju želimo konzervirati kako bismo sačuvali što je moguće više hranjivih materija u siliranoj biljci. 

Prvi korak je košenje biljke u fazi sa optimalnim sadržajem vlakana i najvećim sadržajem energije u kilogramu suhe materije. Lakše ćemo silirati biljne vrste koje imaju viši sadržaj šećera, npr. ljulj, pogotovo u prvom otkosu,  a niži puferski kapacitet (trave u odnosu na leguminoze). 

Trave se u pravilu kose u fazi vlatanja, prvi otkos svakako prije izbijanja klasa, u pravilu negdje kada je biljka  visine 25-40 cm.

Slika 1. Košnja u optimalnoj fazi razvoja

Košnja bi trebala biti na visini 7-8 cm, zbog optimalnoga novog rasta biljke, kao i smanjenog unosa  pepela/zemlje i posljedično nepoželjnih bakterija u masu. 

visina_kosnje_2048px.jpg

Slika 2. Visina košnje

Nakon košnje u optimalnom trenutku razvoja biljke odlučujuće je adekvatno provenjavanje kao dodatni  preduslov za kvalitetno vrenje u procesu siliranja. Za trave je poželjno provenjavanjem postignuti suhu materiju između 30 i 40%, eventualno nešto više kod spremanja silaže u balama. Brzina provenjavanja ovisi  prvenstveno o vremenskim prilikama (sunce, vjetar). Cilj je postignuti željenu suhu materiju u što je moguće  kraćem vremenu. 

Kada je biljka dovoljno provenula treba ju što brže prevesti u silos uz adekvatnu obradu prilikom skupljanja  mase (sjeckanje) i kvalitetno gaženje u silosu. Ovisno o suhoj materiji i zrelosti biljke preporučena dužina  sjeckanja je 2-4,5 cm. Pravilo je: “što je više suho nakon provenjavanja i biljka kod košnje starija, kraće  sjeckati”. 

adekvatno_usitnjavanje_mase_2048px.jpg

Slika 3. Adekvatno usitnjavanje mase

Pravilna priprema silaže i zatvaranje silosa 

Kod siliranja u silosu preporučuje se da slojevi materijala prije gaženja ne bi trebali biti deblji od 25 do 30  cm, kako bi se moglo kvalitetno nagaziti, odnosno sabiti biljnu masu i istisnuti zrak. Stroj za gaženje trebao bi imati težinu koja čini 1/3-1/4 težine mase koja u sat vremena ulazi u silos. Optimalna brzina vožnje stroja za gaženje je 2-3 km/sat. Ciljna vrijednost zbijenosti mase u silosu, ovisno o suhoj materiji silaže, kreće se od  210 do 230 kg suhe materije po m³. 

zbijanje_mase_i_istiskivanje_zraka.jpg

Slika 4. Zbijanje mase i istiskivanje zraka

Kada smo unijeli u silos zadnju prikolicu materijala za siliranje, dovoljno je još sat vremena gaziti masu i potom je najbolje odmah silos kvalitetno pokriti. Kvalitetno pokrivanje podrazumijeva hermetičko zatvaranje silosa kako zrak više ne bi mogao ulaziti u njega. Ako smo to tako i napravili, za nekoliko sati možemo  vidjeti izdizanje pokrovnog materijala na silosu, i to zbog aerobne fermentacije koja nastaje jer bakterije koje za svoj razvoj trebaju kisik počinju i trošiti kisik ostao ispod podfolije i fermentiraju šećere iz biljke pa nastaje CO₂. To podizanje pokrova znak je uspješnoga hermetičkog zatvaranja silosa. 

Naravno, cilj je da primjenom kvalitetne podfolije koja će se priljubiti uz masu za siliranje ostane što manje zraka između mase i podfolije kako bi aerobna fermentacija trajala što kraće, a uvjeti za anaerobnu fermentaciju nastupili što brže. 

Preporuka za kvalitetno pokrivanje je svakako korištenje zidne folije (u silosu), podfolije sa smanjenom  propusnošću za kisik (razlika u propusnosti i do 100 puta u odnosu na klasičnu podfoliju), jer tako stvaramo povoljnije uslove za ispravnu fermentaciju mase za siliranje i višegodišnjih pokrivača koji je štite od oštećenja, uz vreće ispunjene šljunkom (do 2/3 visine vreće) na krajevima i uza zidove silosa (bočnim rubovima). Preporučeno je vrijeme konzerviranja prije otvaranja barem šest sedmica. 

skladistenje_nakon_zavrsene_fermentacije.jpg

Slika 5. Stvaranje plina nakon kvalitetnog zatvaranja silosa

Korisne mliječno-kiselinske bakterije 

Na svakoj biljci koju siliramo već na polju nalaze se korisne mliječno-kiselinske bakterije koje kod primjene pravilne tehnologije siliranja vode proces u smjeru pravovremenog i dovoljnog stvaranja mliječne kiseline i uspješnog konzerviranja biljke. Osim njih, međutim, na zelenoj biljci nalaze se i brojne druge bakterije koje su štetnici u procesu vrenja i mogu ga odvesti u neželjenom smjeru, kao i kvasci i plijesni koji također mogu dovesti do kvarenja, proizvodnje nepoželjnih i štetnih sastojaka, ali i smanjenja kvalitete i povećanih  gubitaka u procesu siliranja. 

Primjenom SANO Labacsil Duo kombinovanog biološko-hemijskog dodatka za siliranje dodajemo kulture bakterija koje stvaraju isključivo mliječnu kiselinu, uz istovremenu primjenu soli organske kiseline koje stvaraju optimalne uslove za razvoj poželjnih bakterija mliječno-kiselinskog vrenja, a nepovoljne uslove za 
nepoželjne bakterije, kvasce i plijesni kao štetnike vrenja. 

Tokom procesa siliranja nemoguće je izbjegnuti određene gubitke. Oni kreću već na polju neposredno nakon košnje biljke, jer procesi metabolizma biljaka ne staju u trenutku košnje. Nastavljaju se u procesu  vrenja, a ako tehnologija siliranja nije bila adekvatna mogući su i znatni gubici u silosu nakon otvaranja silaže i početka korištenja u ishrani životinja. Smatra se da pravilnom tehnologijom siliranja gubitke energije od ishodišnog materijala do silaže kojom hranimo životinje možemo svesti na manje od 10%, ali oni isto tako kod nepravilne tehnologije siliranja mogu iznositi i više od 40%. 

Razvoj plijesni u silaži, truljenje mase, naknadno zagrijavanje silaže i slične pojave neželjene su posljedice grešaka kod siliranja. 

Koji je cilj siliranja 

Cilj siliranja trava trebao bi biti dobijanje silaže sa visokim sadržajem energije po kilogramu suhe materije (1. otkos min. 6,4 MJ NEL, ostali otkosi više od 6,1 MJ NEL), maksimalno očuvanom kvalitetom proteina  (minimalnom razgradnjom do amonijaka), bez znakova kvarenja (truljenje, razvoj plijesni), ugodnog mirisa i okusa za životinje jer će to rezultirati visokom konzumacijom takve silaže i većom proizvodnjom  mlijeka/mesa iz kilograma suhe materije takve silaže. 

Životinje najradije jedu silažu koja sadržava puno mliječne kiseline. Zbog toga je cilj postignuti više od 70%  sadržaja mliječne kiseline od svih kiselina nastalih u procesu vrenja. 

Radimo li silaže koje podržavaju dobro zdravlje životinja, reprodukciju i optimalno iskorištenje njihovih genetskih potencijala u smislu proizvodnje? 

Jedini je objektivan način da to procijenimo analiza silaže u odgovarajućem laboratoriju. Kvalitetna analiza silaže uključuje ispitivanje hemijskog sastava i hranjive vrijednosti silaže, ali i procjenu njenih dinamičkih svojstava u organizmu životinje. Daje nam informacije ne samo o sadržaju već i o kvalitetu proteina, ne samo o količini kiselih i neutralnih vlakana već i o stupnju i brzini probavljivosti vlakana. Osim toga dobijemo informaciju i o kvaliteti vrenja putem količine i odnosa organskih kiselina nastalih u procesu siliranja. Naravno, tu je i procjena sadržaja energije u silaži, kao i mnogo drugih korisnih informacija. 

Jedan takav laboratorij, u koji je moguće poslati uzorke na analizu, nalazi se u SANO tvornici u Popovači, a rezultat je saradnje firme SANO i CVAS laboratorija iz SAD-a. 

Rezultat analize služi nam sa jedne strane za sastavljanje i optimiranje obroka temeljenih na bazi aktualnih silaža koje su nam na raspolaganju, a sa druge strane upućuje na mogućnosti i puteve poboljšanja kvalitete silaža koje farmer tek planira raditi. Cilj bi trebao biti pokušati uvijek napraviti nešto bolju silažu od prethodne, a kao prvi korak na tom putu služi nam analiza kvalitete postojećih silaža. 

Autor: Pero Gnjidić, Sano SOE ekspert govedarstva