MOŽE LI PROIZVODNJA SVINJA U DANAŠNJE VRIJEME BITI PROFITABILNA BEZ PRIMJENE BIOSIGURNOSNIH MJERA?

Uvod

Savremeno svinjogojstvo zahtjeva i savremeni upravljački pristup, stoga je odgovor na pitanje iz naslova sasvim jednostavan – vrlo teško ili nikako! Proizvođači svinja jedino primjenom modernog pristupa mogu biti konkurentni i uspješni u proizvodnji zdravih svinja. Jedan od preduslova uspješne proizvodnje i očekivanih visokih rezultata je primjena biosigurnosnih mjera (BSM) na svojim gospodarstvima/farmama (Acinger Rogić, 2019; Alarcón i sur., 2021). BSM predstavljaju životno osiguranje koje zavise od rizika i prevencije. Uz današnje velike prijetnje u smislu različitih tehnopatija i drugih zaraznih bolesti te poremećaje na tržištu, visoko profitabilna i efikasna proizvodnja je jedino što proizvođačima pruža nadu za dugoročni opstanak. Sama produktivnost svinja na farmi, a time i profitabilnost farme povezana je sa zdravljem i zdravstvenim statusom (Hižman, 2018; Bojkovski i sur., 2018; Ostović¹, 2019). Profitabilnost proizvodnje određuje se brojem proizvedene prasadi ili proizvedenih tovljenika po jednog krmači godišnje, dok novije kalkulacije ukazuju i da količina proizvedenih kilograma po krmači (prasadi ili tovljenika) ima veliki utjecaj na rentabilnost same proizvodnje.  Antunović i sur. (2012) ističu da je radi ostvarenja visokih proizvodnih rezultata kakve zahtijeva tržište, sa što većim profitom i opravdanjem ulaganja u proizvodnju, potrebno primijeniti i ostvariti niz zahtjeva. U te zahtjeve se ubraja odgovarajuća genetika, kvalitetni objekti, kvalitetna hrana, upravljanje farmom (management), zdravlje te zdravstvena zaštita, koja je usko povezana s BSM (Antunović i sur., 2012).  Uloga im je održavanje zdravstvenoga statusa na visokoj razini unutar objekata u uslovima savremene svinjogojske proizvodnje (Vidović i sur., 2011.), a mjere koje se primjenjuju, štite od potencijalno opasnih mikroorganizama koji mogu utjecati na zdravlje ljudi i životinja. Rad na formulisanju i primjeni biosigurnosnih planova (BSP) podrazumijeva stalnu aktivnost na stvaranju i očuvanju zadovoljavajućeg okruženja za život životinja i njihovu proizvodnju, prije svega u pogledu sprječavanja unošenja i širenja uzročnika infektivnih bolesti, a dobija sve više na značaju (Stanković i sur., 2010; Bojkovski i sur., 2018; Alarcón i sur., 2021).

Osnovna zadaća farmera u uslovima intenzivne svinjogojske proizvodnje je sačuvati zdravlje i proizvodne sposobnosti životinja koristeći različite postupke i mjere koji se nazivaju biosigurnost. Glavni zadatak provođenja BSM na farmi je prevencija, kontrola i eradikacija ekonomski značajnih zaraznih bolesti. Ovim mjerama nastoji se suzbiti zarazu na mjestu gdje se pojavila te istodobno spriječiti njenu pojavu na mjestima gdje bi se mogla pojaviti (Vučemilo, 2007; Madec i sur, 2010). Biosigurnost se može definisati i kao skup mjera koje se sprovode u cilju sprječavanja prodora infekcije izvana - vanjska biosigurnost, a takođe i mjera koje se sprovode unutar stada, a koje za funkciju imaju minimizaciju postojećih infekcija i sprječavanje prenošenja infekcije između različitih kategorija životinja - unutrašnja biosigurnost (Vidović i sur., 2011; Levis i Baker, 2011, Ostović¹ 2019, Alarcón i sur., 2021). Drugim riječima, biosigurnost je zaštita vlastitog uzgoja od bioloških rizika – od unošenja uzročnika bolesti u sopstveni uzgoj. Radi se o relativno novom pojmu, iz devedesetih godina 20. vijeka, a nastao je kao posljedica zaštite od bioterorizma, i to prvenstveno u laboratorijima (Acinger Rogić, 2019). Slika 1: Šematski prikaz definicije vanjske i unutrašnje biosigurnosti

Biosigurnost podrazumijeva izolaciju, kontrolu prometa i sanitaciju (Bojkovski i sur., 2018). Intenzivnu svinjogojsku proizvodnju nemoguće je zamisliti bez BSM - preventivnih higijenskih mjera koje u sebi uključuju čišćenje, dezinfekciju, kontrolu insekata, glodara i ptica, kontrolu ulaska i kretanja vozila, kontrolu kretanja radnika i posjetilaca, učinkovit način zbrinjavanja otpadne fekalne materije i učinkovit postupak s nusproizvodima životinjskog porijekla koji nisu za prehranu ljudi. Sistemskim provođenjem tih mjera uz dobru genetsku osnovu i ishranu može se očekivati uspješna proizvodnja i dobro zdravlje životinja (Vučemilo, 2007). Novo EU Uređenje o zdravlju životinja (IMPLEMENTACIJSKO UREĐENJE KOMISIJE (EU) 2020/690) koja je u primjeni od 04/2021. godine, propisuje obaveznu primjenu BSM na svim lokacijama gdje se drže životinje te definiše biosigurnost kao skup mjera upravljanja i fizičkih mjera osmišljenih kako bi se smanjio rizik od unošenja, razvoja i širenja bolesti izvana i unutar životinjske populacije ili objekta, sredstava prijevoza ili bilo kojih drugih objekata, prostorija ili lokacija.

Intenzivna proizvodnja podrazumijeva uzgoj velikog broja svinja na relativno maloj površini, zbog čega je potrebno sprovesti BSM u cilju sprječavanja pojave i širenja bolesti, očuvanja zdravlja i dobrobiti životinja te osiguranja profitabilne proizvodnje (Vučemilo, 2007; Nitovski i sur., 2012; Budimir i sur., 2014; Bojskovski i sur., 2018; Ostović², 2019). Treba imati na umu da se intenzivnim uzgojem maksimalno iskorištava genetski potencijal savremenih rasa, hibrida i linija svinja na štetu njihove otpornosti i osjetljivosti na stres, što dodatno doprinosi pojavi bolesti (Bojkovski i sur., 2018; Ostović¹, 2019). U sprovođenju  BSM  jedno od prioritetnih pitanja je proizvodnja zdravstveno ispravne i kvalitetne hranu. Za ovo je odgovoran proizvođač ili farmer, koji mora voditi evidenciju o hrani od polja do stola, uvažavajući analizu rizika i dobrobiti životinja unutar zajednice. Pridržavajući se odredbi koje se odnose na dobrobit svinja proizvod mora biti siguran, a on započinje na našim farmama. Konstatacija je da bolji životni uslovi daju bolji prihod, dok patogeni mikroorganizmi (bakterije i  virusi) te različiti paraziti utječu na negativni prihod farmera. Uz sve to treba voditi brigu da se na farmi ne pojave neki od respiratornih, probavnih ili reproduktivnih tehnopatija te klasična svinjska kuga (CSF) ili afrička svinjska kuga (ASF), koja može doći zrakom, pticama, glodarima, muhama, komarcima, a može se prenijeti i dolaskom samih radnika i veterinara. Treba voditi brigu i o stelji, opremi, vodi i hrani. U kratko - o svemu ako se želi dugoročno ostvarivati visoka proizvodnja.

Slika 2: Vanjske prijetnje farmi svinja

Cilj BSM jest presijecanje puteva kojima uzročnici bolesti ulaze i šire se farmom: preko ljudi, vozila, životinja, hrane, vode, zraka, ptica (peradi), glodara, insekata i fekalne materije (Ostović¹, 2019). Prema Naredbi o mjerama zaštite zdravlja životinja od zaraznih i nametničkih bolesti te njihovom finansiranju koja se donosi za svaku godinu, provođenje BSM u RH je obavezno na svim farmama svinja. Navedene mjere su propisane prvenstveno kao preventivne mjere za unos i širenje virusa klasične svinjske kuge (CSF), no primjena ovih mjera ima multifunkcionalnu korist za farmere jer brojni drugi uzročnici bolesti svinja, koji na žalost, nisu regulisani propisima poput PRRS, PCV-2, PMWS, PED te ostalih virusnih i bakterijskih bolesti svinja koje imaju izrazito negativan proizvodni i ekonomski učinak. Isto tako prevencija protiv afričke svinjske kuge (ASF) putem primjene BSM kao jednih od najznačajnih mjera u funkciji je očuvanja nesagledivih posljedica po proizvodnju. Ostović¹ (2019) također navodi da BSM uključuju pravilan odabir lokacije za izgradnju farme, položaj i namjenu pojedinih objekata (makrolokacija, mikrolokacija, karakteristike terena, klima, dominantni vjetrovi, zaštita zelenim pojasom – drveće), uz odgovarajuću udaljenost od drugih farmi, naselja, industrijskih objekata, puteva i dr., te 

između objekata na farmi (zbog prijenosa bolesti, onečišćenja). Gotovo redovno se zanemaruje značaj zaštitnog pojasa koji na farmi ima samo dekorativni karakter (Bojkovski i sur., 2018).

Vanjske BSM

Vanjske BSM se sastoje od opštih mjera za kontrolu infekcije, shvatanje načina prenošenja bolesti, tipa farme i metode prevencije (Vidović i sur., 2011). Prema Antunoviću i sur. (2012) vanjski dio farme spada u prvu kritičnu tačku u kojoj se nalaze mnogi vektori koji mogu negativno utjecati na zdravstveni status farme. Navedene opšte mjere prema Vidoviću i sur. (2011) i Alarcón i sur. (2021) podrazumijevaju sve one zahvate koji za cilj imaju sprječavanje ulaska bilo koje bolesti na farmu/gospodarstvo. Shvatanju načina prijenosa bolesti prethodi razumijevanje Vogralikovog lanca i dobro poznate činjenice da ukoliko se samo jedna karika ovog lanca presječe/izbaci, bolest se neće razviti.

Slika 3: Vogralikov lanac

Usprkos postojanju izvora infekcije bolest se neće razviti ako patogeni mikroorganizam na neki način ne dospije u organizam osjetljive životinje. Način prijenosa bolesti može biti:

Na biosigurnost utječe i držanje različitih kategorija životinja na različitim i međusobno udaljenim lokacijama (Vidović i sur., 2011), a Vučemilo (2007) i Bojskovski i sur. (2018) smatraju da je udaljenost od ostalih farmi važan epizootiološki faktor.

A = GN farma

B = repro farma

C = farma za odgoj prasadi

D = tovilište

Slika 4: Šematski prikaz udaljenosti farmi jedna od druge

Veliki broj uzročnika može narušiti proizvodnju na farmi i time dovesti rentabilnost poslovanja u pitanje, ali je svakako najvažnije u tome djelu znati da je direktan kontakt zdrave i bolesne životinje od presudnog značaja, dok je kod indirektnog kontakta prijenos od strane ljudi ili kontaminiranom odjećom i obućom vrlo bitan (Dewulf  i Van Immerseel, 2018; Alarcón i sur., 2021) što se pregledno vidi u tabeli 1.

Tabela 1: Pregled uzročnika bolesti i načini unosa na farmu (prilagođeno po Dewulf i Van Immerseel, 2018)