Izrada travnih silaža

Što je to silaža i zašto ovaj pojam poprima danas takvu važnost u poljoprivredi i energetici?

Silaža je sitno isjeckana masa pojedinih vrsta biljaka, bogata hranjivim tvarima. Hranjive tvari su u silaži konzervirane djelovanjem bakterija mliječno-kiselog vrenja, koje su nastale kada je svježe pokošena i usitnjena masa uvezena u silos i kada je iz nje nagazivanjem  i pokrivanjem istisnut zrak, čime su nastali povoljni uvjeti za brz razvoj bakterija koje proizvode mliječnu kiselinu. Mliječna kiselina sprečava fermentaciju organske mase, koja nastaje u prirodi zbog djelovanja bakterija uz prisutnost zraka. Naime, razne vrste bakterija koje se nalaze u prirodi koriste organsku supstancu (prvenstveno šećere) iz pokošene biljke kao vlastitu hranu.

Posljedica toga je:

1. osiromašivanje mase na hranjivim tvarima = bakterije ih koriste kao hranu
2. masa sadrži manje hranjivih tvari= manje mlijeka ili mesa

U modernom stočarstvu, pogotovo proizvodnji mlijeka, silaža ima svakom danom sve veći značaj. Ovdje se koristi silaža kukuruza (bogata na energiji) najčešće u kombinaciji sa silažom prikladnih vrsta trava.

Travna silaža je bogata bjelančevinama pa se tako, nadopunjujući kukuruznu silažu dobiva vrlo kvalitetan osnovni oblik za goveda.

Glavni cilj u današnjem mliječnom govedarstvu je povećati konkurentnost proizvođača. To znači da proizvođač mora proizvesti što više mlijeka što bolje kvalitete uz što niži trošak.

Da bi to postigao mora proizvesti što veći udio mlijeka iz osnovnog obroka. To znači da mora hranidbu i cijelu proizvodnju tako koncipirati da što je moguće više smanji količinu koncentrata. Ako se polazi od današnjih vrijednosti prosječne potrošnje koncentrata u Hrvatskoj, primjena vrhunske silaže omogućila bi kod proizvodnje od 7.500 litara uštedu oko 900 kg koncentrata po kravi godišnje.

Na taj način se i hranidba više prilagođava prirodnim potrebama goveda, pa se osim osjetnog snižavanja troška proizvedene litre mlijeka, znatno povećava zdravlje, uključujući plodnost i druge elemente koje čine ekonomičnost proizvodnje.

Nadalje, proizvodnja mlijeka iz osnovnog obroka (silaže) znatno je povoljnije sa gledišta produktnog korištenja zemljišnih površina. Dok se, npr. od 1 ha kukuruza u zrnu proizvede ca 58.800 MJ NEL, dotle 1 hektar  zemljišta može iz osnovnog  obroka (70 % kukuruzne i 30 % travne silaže) proizvesti i 101.000 MJ NEL (računato po jedinici svake tvari).

Ovo gledište dobiva posljednjih godina posebno na značaju, kada se sve više poljoprivrednih površina koristi za proizvodnju silaže, kao sirovine za proizvodnju bioplina. Npr. u Njemačkoj se za ovu namjenu danas koristi preko 2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta.

Planiranje proizvodnje silaže

Konkurentna proizvodnja mlijeka pretpostavlja da krave tijekom cijele godine konzumiraju isti obrok. To znači da je vrlo važno planirati kod sjetve da se proizvedu onolike količine pojedinih krmiva, koje će omogućiti da krava svakog dana u godini jede isti obrok. To omogućuje da se bakterije u buragu- koje su glavni nosioci probave – maksimalno prilagode hrani koju krava konzumira, te da se razmnože u maksimalnoj količini.  Na taj način  se postiže maksimalna efikasnost probave, tj. da se što veći dio pojedene hrane pretvori u mlijeko.

Pri postavljanju takvog cilja, može se primijeniti sljedeća, vrlo jednostavna računica:

Ako polazimo od činjenice da krava visoke proizvodnje treba do 14 kg ST osnovnog obroka odlične kvalitete na dan, to znači da farma npr. od 15 MJ NEL/kg krava treba  (14 kg x 15) 210 kg ST/dan, odnosno ca 77 tona ST na godinu.

Budući da se po hektaru može proizvesti ca 15,5 tona ST (70% kukuruzno i 30% travna silaža) osnovnog obroka, za gore navedenih 77 tona ST potrebna je površina od cca 5-6 hektara.

Pretpostavka profitabilne proizvodnje mlijeka je da ovu količinu osnovnog obroka nalazi sadržava cca. 500.000 MJ NEL.

Odabir prikladne biljne sorte za silažu

Za kukuruznu silažu je odabir sorte relativno jednostavan. Danas svi značajniji proizvođači sjemenskog kukuruza imaju dobro razrađen program specijalnih sorti za siliranje. Tu se može relativno jednostavno napraviti dobar izbor prema proizvodnom cilju.

Kada je u pitanju trava, onda je stvar nešto kompliciranija. Naime, u ovdašnjem podneblju proizvođači su prilično ograničeni klimatskim prilikama. Relativno kratko, padalinama najčešće bogato proljeće i dugo, izrazito suho ljeto, ne dozvoljavaju primjenu onih trava koje se u drugim zemljama koriste masovno. Zato je ondje neophodna primjena onih sorti trave koje podnose malu količinu padalina, budući da putem dubokog korijena mogu namiriti potrebne količine vode iz dubljih slojeva. S toga stanovišta, kao i zbog bogatog sadržaja hranjivih tvari, idealan odabir je lucerna. No, s druge strane, lucerna na uspijeva dobro svugdje. Preduvjet za njezin rast je neutralna do slabo lužnata reakcija tla (pH 6,9 do 7).

Već kod pH 6,8 vrijednosti tla lucerna ne može uspijevati, nego naočigled kržlja. U takvom slučaju treba primijeniti druge biljke, kao mješavinu trava gdje dominira npr. crvena djetelina.

Sljedeća važna činjenica jest da se pojedine vrste trave, zbog niske sadržine šećera, teško daju silirati.

Npr. lucerna, iako je od većine poznatih trava bogatija sirovim proteinom (vidi tablicu 1) i kao takva idealna nadopuna kukuruznoj silaži, ona je istovremeno vrlo siromašna šećerom (6,5 %/kg ST), pa se samostalno dade teško silirati.

Zbog toga se često odabiru mješavine raznih trava, koje se onda nadopunjuju u pogledu hranidbene vrijednosti i sposobnosti siliranja. Tablica 1. pokazuje te odnose.

Kvalitetna informacija o prikladnoj vrsti trave može se stoga dobiti jedino na temelju analize tla. Tu ćemo saznati također vrijedne podatke i o vrsti i načinu gnojenja.

Trave mogu biti više- sezonske, ili jednogodišnje. Dobar urod pretpostavlja kvalitetnu obradu tla, usitnjavanje gornjeg sloja zemlje, te upotrebu strojeva za valjanje tla i sijanje.

Kod sijanja je važno osigurati uvjete da što više zrna sjemena dospije „srednje duboko“, na mjestu gdje su najveći izgledi za prihvaćanje.

Detalje o obradi tla i njezi livada potrebno je potražiti na drugom mjestu. Dobro njegovane livade daju u 5 otkosa i do 50 tona svježe mase. Ca 60 % te količine sadržano  je u 1. i 2. otkosu, kada je i koncentracija hranjivih tvari najviša.

Odabir optimalnog vremena košnje

Trave se moraju kositi u onom trenutku kada sadržavaju najveću količinu hranjivih tvari. To je uvijek ranije nego što trava dosegne maksimalnu veličinu i gustoću. Prema tome, sasvim logično, pri odabiru vremena košnje mora se dati prednost trenutku najveće koncentracije hranjivih tvari pred trenutkom kada se ostvaruje najveća masa – prinos. Odlučujući je rezultat – maksimalna koncentracija hranjivih tvari po jedinici suhe tvari. Onda je prinos hranjivih tvari po jedinici površine najveći.

Taj trenutak je neposredan prije izbijanja pupova, odnosno....

Zelena masa, silaža mora u trenutku košnje imati maksimalno visok sadržaj energije i bjelančevina. No ona također ne smije biti premlada, jer sadržaj sirovih vlakana također ne smije biti ispod 24% (u ST). S druge strane, sadržaj sirovih vlakana također ne smije prijeći vrijednost od 25%. To objašnjava činjenicu zašto se tje vrijeme košnje ograničeno na vrlo kratak period unutar vegetacijskog ciklusa, često na samo dan ili dva, i to početkom mjeseca svibnja.

Kao priprema za košnju, a da bi se osiguralo da masa bude čista od nepoželjnih primjesa, treba se u rano proljeće poravnati površina livade, odstraniti krtičnjake i dr.. Pri tome je također dopro dopuniti livadu dodatnom prihranom, putem organskog gnojiva (stajsko). 

Paziti da se uz travu ne kupi i zemlja, jer sa zemljom dolaze i spore  bakterije maslačne kiseline u hranu, a one dovode do maslačno-kiselog vrenja, koje je štetno.

Vrlo je bitno ravnati se prema vremenskoj prognozi. U slučaju promjenjivog vremena, treba radije riskirati i kositi i ranije, na dan kada vrijeme i nije optimalno, nego čekati nekoliko dana da se vrijeme stabilizira. Naime, svakim danom se u biljci zbivaju intenzivne promjene strukture, prelazak mladih struktura u celulozu i lignin, čime se izuzetno brzo gube hranjive tvari, pada koncentracija energije, a raste koncentracija sirove vlaknine.

Na dan košnje kositi se mora započeti ne prerano, negdje oko 9 sati, tako da trava nije previše mokra. Ako se mokra trava kosi, takva silaža ima kasnije povećane vrijednosti sirovog pepela.

Radi izbjegavanja pretjeranog manipuliranja sa pokošenom masom (obrade putem stroja oštećuje strukturu biljke, koncentracija energije se gubi) treba se pokošenu masu ostaviti u što širem i plićem sloju na zemlji, tako da se spontano što je moguće više osuši, uz što manje preokretanja. Dovoljno je  masu 1x preokrenuti, uz primjenu stroja sa plastičnim nastavcima. 

Procjenjivanje optimalnog trenutka za početak siliranja

Za kvalitetu siliranja i same silaže od presudnog je značaja započeti siliranje sa optimalnim sadržajem suhe tvari u biljci. U silosu ne smije nastati prekomjerna količina tekućine, zbog gubitaka šećera. S druge strane, presuha masa je procesom sušenja na njivi izgubila značajnu količinu hranjivih tvari.

Optimalan sadržaj suhe tvari u masi za siliranje je iznad 35 i 40 % kod leguminoza, kod siliranja u silosu  oko 30%, u balama oko 40%.

Tijekom procesa „provenjavanja“ – livadi, mora se sadržaj vlage (ST) određivati organoleptički. Kada se dostigne sadržaj ST od 35 %, mora se započeti sa odvoženjem mase u silos.

Za procjenu sadržaja ST u silažnoj masi pokazala se kao najpraktičnija tzv. „wring“ metoda. Radi se o vrlo jednostavnoj i pouzdanoj metodi, koja uz malo vježbe i iskustva daje u praktičnim uvjetima dobre i pouzdane rezultate.

Metoda se sastoji u tome da se uzme jedan snop trave (koliko stane u šaku) i zavrne ga se uokrug – kao da cijedimo rublje. Nakon toga možemo na temelju ostataka vlage na dlanu i osjećaju ljepljivosti prilično pouzdano odrediti sadržaj suhe tvari u biljci (tablica 2).

Osim navedene „wring“ metode, stupanj suhe tvari se može odrediti i sušenjem u pećnici štednjaka ili u mikrovalnoj pećnici. Te metode trebaju služiti isključivo kao kontrola. Za praktične uvjete, proizvođaču- praktičaru je jedino od značaja navedena „wring“ metoda.

Važno je također znati koliko vremena je otprilike potrebno da bi, pri povoljnim vremenskim prilikama, pokošena masa sušenjem na livadi, dostigla određeni stupanj suhe tvari (tablica 3).

Usitnjavanje silaže

Trava se za siliranje mora usitniti na čestice duljine manje od 2 cm. Neka nova praktična iskustva pokazuju da se trava, a tako je i sa kukuruzom, treba čak i više usitniti.

Usitnjavanjem se omogućava da se silaža može što jače sabiti i nagaziti, kako bi se iz nje istisnulo što više zraka i tako stvorili pogodni uvjeti za rast i razmnožavanje bakterija mliječno - kiselog vrenja.

Zbog hranidbeno- fizioloških zahtjeva preživača potrebno je da osnovni obrok sadržava barem 20 % čestica koje su dugačke do 5 cm. No, ima autora koji (Italija) smatraju da je dovoljno i kraća dužina dijela obroka. Naime, radi se o tzv. strukturi – duljini čestica osnovnog obroka, koja je neophodna da bi se u buragu stvorio aktivni funkcionalno probavni sloj. Čestice moraju imati i oštre vrhove, da bi se ostvario efekt podražaja na buragovu stijenku kao podražaj. Taj podražaj je djelomično odgovoran za poticanje preživanja i buragovu aktivnost. 

Danas se, zahvaljujući TMR-tehnici, može osigurati dobar odnos strukture obroka, na temelju odabira i obrade pojedinih komponenti.

No, u novije vrijeme sve više treba razlikovati za koju se svrhu koristi silaža, pogotovo kada je kukuruz u pitanju. Sve više se na farmama krava koje imaju i bioplinska postrojenja, kukuruzna silaža koristi i kao supstrat za proizvodnju bioplina.

Budući da je kod bioplina važno iskoristivost supstrata, a hranidbeno - fiziološki elementi su sporedni, dobar dio zahtjeva za sitnijom silažnom masom proizlazi iz potrebe za njezinom primjenom u bioplinskom postrojenju.

Odabir sredstva za siliranje

Kako smo već istaknuli, kod siliranja trave je problem sljedeći: vremensko razdoblje u kojem treba kositi travu i silirati, iznosi najviše 1 tjedan. Ranije košnja donosi premali prinos, a također je tada sadržaj sirovih vlakana prenizak. Kasnije, nakon tog trenutka, udio sirove vlaknine se povećava vrlo brzo, tako da se sadržaj energije u biljci (silaži) naglo snižava.

To znači da je potrebna strategija siliranja gdje su rizik i šansa za uspjeh uravnoteženi.

Ako je u tjednu prije očekivanog optimalnog termina za košnju (21-23% sadržaj sirovih vlakana) najavljeno lijepo vrijeme, a prognoze za očekivano optimalni tjedan su nesigurne, tada treba ranije započeti kositi i silirati.

Zbog smanjenja učinka prekomjerne vlage u silažnoj masi, ili onečišćenja zemljom i aerobnim bakterijama, mora se imati pripravno sredstvo za poboljšanje efekta siliranja. 

Postoje 2 vrste sredstava za siliranje.

1. za poboljšanje mliječno-kiselog vrenja
2. za stabiliziranje silaže nakon otvaranja silosa (da se spriječi stvaranje topline i plijesni) – aerobna stabilnost.

Nepotpuno ili loše vrenje dovodi do dodatnih šteta, što se manifestira maslačno-kiselim vrenjem i značajnim smanjenjem sadržaja energije. U pojedinim slučajevima može silaža i nakon lošeg i nepotpunog mliječno – kiselog vrenja imati relativno visok sadržaj energije. No, konzumacija takve silaže je niska, a to je odlučujući faktor koji govori o kvaliteti silaže i rentabilnosti proizvodnje mlijeka.

Kako smo već istaknuli, prikladno sredstvo za siliranje mora uvijek biti ispravno. Važno je znati da samostalna primjena bioloških sredstava ne zadovoljava. Biološka sredstva ne mogu povećati kvalitetu siliranja kod materijala koji se teško silira.

Prednost sredstava za siliranje leži i u tome što ona omogućavaju da se masa silira i s nižim sadržajem suhe tvari nego što je to optimalno.

To znači da se, uz raspolaganje sredstvima za siliranje mogu koristiti kraća razdoblja lijepog vremena, npr. samo nekoliko sati na dan, i tako –unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima- ipak zadržati optimalno vrijeme košnje. To praktički znači da se uz primjenu sredstva za siliranje, umjesto pri optimalnom sadržaju ST u masi od 35% do 40%, može početi silirati već sa 30% ST.

U takvom slučaju sredstvo za siliranje treba:

a) onemogućiti anaerobnim bakterijama daljnji razvoj i time pojačati mliječno kiselo vrenje. Prikladna sredstva djeluju baktericidno, ugrađivanjem u strukturu bakterije i snižavaju pH (mravlja kiselina)

b) sniziti pH i tako stimulirati razvoj bakterija mliječno kiselog vrenja

Naime:

• sa pokošenom travom u silos se unose i druge anaerobne bakterije, koje kasnije konkuriraju za šećer bakterijama mliječno – kiselog vrenja (lactobacilus sp.) i drugih nosioca vrenja, i tako se koči stupanj mliječne kiseline. Što se nje manje stvara, to će se manja količina vrijednih hranjivih tvari u biljci konzervirati
• obratno, ako se nepoželjne bakterije djelovanjem sredstva za siliranje unište, poboljšavaju se uvjeti za stvaranje i razvoj bakterija mliječno kiselog vrenja, što dovodi do kvalitetnije silaže.
• Nadalje, budući da trave koje se siliraju, sadrže relativno veliku količinu proteina, a proteini imaju djelomično puferski učinak, u siliranoj masi postoji tendencija porasta pH, što je također otežavajuća okolnost za razvoj bakterija mliječno-kiselog vrenja. Stoga snižavanje pH putem prikladnog kemijskog sredstva (mravlja kiselina) u tom razdoblju, pogodno utječe na kvalitetu siliranja.

S druge strane, jako je važno da se silirana masa zaštiti kroz dulje vrijeme od kvarenja.  Tu se misli prvenstveno na sprečavanje procesa procesa zagrijavanja silaže i stvaranja plijesni.

Prisutnost plijesni na biljci se ne može spriječiti. No može se spriječiti njihovo razmnožavanje. Za razmnožavanje one trebaju kisik i toplinu.

Stoga se posao siliranja mora završiti što brže i masa prekriti sa folijom koja dobro prijanja i onemogućava dotok zraka.

Ako punjenje silosa traje dulje od jednog dana, tad dolazi do jakog zagrijavanja mase koja se silira. To je znak da se u masi naglo razmnožavaju razni mikroorganizmi, od kojih posebno aerobne Coli bakterije. Gljivice i plijesni ostaju na životu, također pri vrlo niskom pH.

Za očuvanje kvalitete silaže vrlo je važno osigurati dovoljnu količinu izuzimanja silaže u ljeti (vidi kasnije). 

Treba imati na umu da je provrela silaža aerobno osjetljiva. Naime, dobro urađena silaža sa sredstvom za siliranje br. 1 (mravlja kiselina) sadrži više šećera. Plijesni i gljivice trebaju šećer. Dobro provela silaža ne sadržava maslačne kiseline i malo octene kiseline, a navedene gljivice i plijesni su osjetljive upravo na te kiseline.

Prema tome, dobro provela silaža je aerobno nestabilnija od lošije silaže.

Silosi

Vrlo je bitno ispravno procijeniti potrebu na količini i kapacitetu silosa. Naime, ako na prvi pogled tako ne izgleda, izgradnja betonskih silosa skup je i zahtjevan građevinski pothvat.

Za ilustraciju – jedna farma od 50 krava, koje trebaju 255 to silaže na god., (na bazi ST), trebaju silos od ca 1.100 m3. Prema današnjim cijenama, samo za betonske radove, farmer bi morao za silos ovakvih dimenzija izdvojiti ca 40.000 €.

Budući da se radi o zaista velikom izdatku, mora se gledati da se ova investicija programira tako da:

1. Prostor silosa bude zaista optimalno iskorišten i
2. da se radi silaža samo najbolje kvalitete, kako bi se i kroz bolju mlječnost navedena investicija isplatila.

Naime, ako imamo u vidu ono što smo kazali na početku, a to je da je osnova modernog i rentabilnog stočarstva primjena kvalitetne silaže i proizvodnja što više mlijeka iz silaže, onda je jasno da je silos gotovo najvažniji element u strukturi investicije jedne farme. I to kako kod nove, tako i kod adaptacije i modernizacije već postojećih farmi.

To je posebno važno kada su u pitanju manje farme. Naime, na velikom broju krava se trošak ovakve investicije proporcionalno umanji kada se dijeli kroz broj životinja, što investiciju relativno pojeftinjuje.

Naprotiv, kod malog broja životinja, a to je čest slučaj u našim uvjetima, trošak investicije postaje i apsolutno veći, zbog relativno manje količine mlijeka koje proizvede manji broj krava.

Nadalje, ispravna upotreba silosa nameće i neka tehnička ograničenja, a koja su vezana uz dimenzije silosa.

Naime, radi sprečavanja aerobnog kvarenja silaže mora se, pogotovo u ljetnim mjesecima, osigurati da se u toku tjedan dana potroši onolika količina silaže, za koju se smatra da bi, zbog neizbježnog prodora kisika u masu zbog izloženosti plohe s koje se silaža izuzima. Ovisno o količini silosa i načete površine, smatra se da se tijekom ljetnih mjeseci, mora tjedno potrošiti ona količina koja se nalazi u prostoru do 2 dužinska metra u dubini silosa. Da bi se to postiglo, silos mora imati određeni kapacitet, odnosno navedene količine silaže se mora – i kod manjeg broja krava, ljeti moći potrošiti.

Takav je problem još naglašeniji kod korištenja bala. Naime, siliranje u balama umanjuje potrebu silosnog prostora, tako da se u betonskom silosu samo može silirati kukuruz.

Također valja paziti i da silos mora biti određene širine, da bi se tijekom siliranja moglo unutra ulaziti i manevrirati strojevima.

S druge strane, budući da se radi sa kukuruzom i travnom silažom, koje se siliraju u različitom godišnjem dobu, potreban je i silosni prostor za „međuskladištenje“ silaže, u vremenu dok se jedan silos koristi, a u drugom se mora provoditi siliranje.

Sve je to teško uskladiti i zahtijeva dvostruke kapacitete, ako se koriste odvojeni silosni kapaciteti za travnu i kukuruznu silažu.

Iz tih razloga, kao optimalno rješenje, pogotovo za manje farme, nameće se potreba zajedničkog siliranja trave i kukuruzne silaže, tzv. sendvič silaže.

Zbog različitog vremena siliranja trave i kukuruzne silaže, potrebno je nadalje primijeniti posebnu organizaciju. To ćemo objasniti na primjeru farme sa 15 krava.

15 krava jedu godišnje, kod dnevne konzumacije, od 14 kg ST, 76,5 to ST silaže (ukupno travna + kukuruzna). Za to je potreban silos volumena ca 330 m3.

No, zbog potrebe međuskladištenja i siliranja u vrijeme dok se drugi silos koristi za silažu, potrebno je izgraditi 3 silosa duljine po 28 metara, visine 1 metar i 6 metara širine. Kao prvo, zbog potrebe međuskladištenja i siliranja u vrijeme dok se drugi silos koristi za silažu, potrebno je izgraditi 3 silosa duljine po 28 metara, visine 1 metar i 6 metara širine. Kao prvo, zbog velikog potencijala uštede na materijalu, ovakav silos se može graditi uz vrlo tanke bočne stranice, koje širinom ne prelaze ca 6-7 cm. One, što je jako povoljno kod nagazivanja i sabijanja mase, mogu biti ukošene, tako da presjek silosa ima površinu trapeza (vidi sliku). Niske stranice (zidovi) omogućuju da se zidovi pojačavaju na način da se podupru zemljom koja je nastala iskopom jame za silos. To je tzv „Traunsteiner - silos“. Ovakav silos ima cijenu izrade oko 50% izrade normalnog silosa, zbog mnogo manjeg utroška betona i armature. S druge strane, zbog niskih stranica, ovaj silos zauzima relativno više mjesta nego silos sa okomitim zidinama.

dr. Branimir Kampl